Deset etičkih principa u istraživanjima javnih politika
Emir Efendić
Editor
Mnoge institucije posvećene društvenim istraživanjima[i], osobito one posvećene istraživanjima koja ovise o ljudskoj participaciji, redovno objavljuju i unapređuju svoje etičke standarde. Kao primjer možemo navesti kodeks američke psihološke asocijacije (APA, šesto izdanje), koji je ujedno i najpopularniji etički kodeks u području društvenih istraživanja. No, postoje i drugi slični kodeksi koji nisu ograničeni i usko vezani samo uz određenu naučno-istraživačku oblast. Kanadska vlada je tako nedavno (2010) predstavila revidiranu Tri-Council-Policy izjavu za etičko provođenje istraživanja (TCPS-2), koja je rezultat rada tri različite istraživačke agencije: Instituta za zdravstvo (medicinske nauke), Instituta za prirodne nauke i inženjerstvo i Instituta za društvene i humanističke nauke. Vrijedi spomenuti da akademske institucije često imaju tzv. interne ili institucionalne etičke odbore (IRB – internal review board ili ERB – ethical review board), koji na osnovu procjene toga da li su istraživanja koja institucija namjerava provesti uvažila etičke principe odobravaju, odnosno odbijaju istraživanja. Slično akademskim institucijama, think tank i slične istraživačke organizacije koje se bave istraživanjem u oblasti javnih politika često imaju vlastite etičke kodekse. Tako se, naprimjer, Brookings institut u posebnom kodeksu obavezuje na identifikaciju i razrješenje potencijalnih finansijskih konflikata interesa u postupcima istraživanja politika u oblasti javnog zdravstva, dok Urban institut posjeduje dokument o principima, prema kojem se etički odnos definira naspram donatorskih sredstava. Slično tome, mreža think tank organizacije PASOS, koja broji više od 50 članica iz Centralne i Istočne Europe i Centralne Azije, usvojila je iscrpan kodeks o upravljanju, koji je ujedno dizajniran kao etički vodič za neovisne think tank organizacije.
Box 1. Korisni izvori za etičke standarde u istraživanju
|
U zemljama zapadnog Balkana općenito izostaju rasprave o etičkim principima u domenu istraživanja javnih politika. Iako se ne može govoriti o potpunoj devalorizaciji i zanemarivanju etičkih standarda u provođenju istraživanja javnih politika, primjetan je nedostatak sistematskog i sistematiziranog pristupa etičkim problemima, barem kada je riječ o postojanju oficijelnih standarda, kao i manjak dovoljno razvijene svijesti o ovoj problematici. Po uzoru na već etablirane etičke kodekse u ovoj oblasti, cilj je ovog teksta ukazati na ključne principe koji bi se trebali uzeti u obzir prilikom provođenja istraživanja javnih politika.
- Princip informiranog pristanka: Sudionici u istraživanju koje uključuje bilo kakvo prikupljanje podataka moraju dati svoj pristanak na osnovu potpunih i valjanih informacija o prirodi istraživanja, korištenju rezultata istraživanja i mogućim implikacijama za sudionike, a koje im je istraživač blagovremeno dostavio – tzv. „informirani pristanak” (informed consent). Potrebno je naglasiti da je sudjelovanje dobrovoljno, da osobe imaju pravo da u bilo kojem trenutku odbiju odgovoriti na pitanja, kao i to da mogu, ukoliko to žele, prekinuti sudjelovanje usljed bilo kojeg razloga. Sudionici se ne smiju osjećati na bilo koji način prisiljenim da sudjeluju u istraživanju. Istraživanja koja uključuju djecu zahtijevaju posebnu primjenu nekolicine principa (primjera radi, pogledati principe koje je usvojilo Društvo za istraživanje razvoja djeteta). Prije svega, potrebno je tražiti pristanak od roditelja, ali i dozvoliti roditeljima, ukoliko to oni zahtijevaju, da budu prisutni sa djecom u trenutku istraživanja. Djeci je potrebno prilagoditi metodologiju istraživanja, kao i način prikupljanja informacija. Roditelji imaju pravo u svakom trenutku odbiti ili prekinuti sudjelovanje djeteta u istraživanju.
- Princip omogućavanja sudjelovanja: Određene društvene grupacije možda neće imati priliku da budu uključene u istraživanje, iako bi njihovo sudjelovanje unaprijedilo kvalitet istraživanja. U takvim slučajevima, etički je raditi na njihovom uključivanju. Naprimjer, socijalno ugrožene osobe, etničke manjine ili osobe sa posebnim potrebama iz različitih razloga mogu biti spriječene da sudjeluju u istraživanju. No, bez obzira na ovo, da bi se omogućio reprezentativan uzorak, odnosno što relevantniji rezultati istraživanja, u provođenju istraživanja javnih politika trebalo bi osigurati sudjelovanje svih društvenih grupa na koje se ono odnosi. Poteškoće koje se mogu javiti pri sudjelovanju mogu se riješiti koristeći neke od sljedećih mjera: pokrivanje troškova sudjelovanja, osiguravanje prijevoza i pristupa, davanje različitih opcija za sudjelovanje (npr. licem u lice, putem telefona, putem interneta), kao i konsultiranje reprezentativnih predstavnika određenih grupa kako bi se dogovorilo sudjelovanje.
- Princip izbjegavanja nanošenja bilo kojeg oblika štete ili nepravde: Fizička i mentalna dobrobit i zaštita sudionika istraživanja u svakom bi trenutku morala biti osigurana. Sudionik u istraživanju može osjećati kao da mu je narušena dobrobit ukoliko se u okviru istraživanja koriste neprikladne metode ili postavljaju neprimjerena pitanja (istraživanje, naprimjer, namjerno ili nenamjerno može narušavati fizičku ili psihološku dobrobit sudionika ili umanjivati njihov ugled). Istraživači bi trebali predvidjeti moguće uzroke nanošenja povreda ili narušavanja dobrobiti. Tehnike za smanjivanje rizika izazivanja neugodnosti i za izbjegavanje narušavanja dobrobiti sudionika istraživanja mogu biti: izbjegavanje nepotrebno dugih intervjua, osiguravanje da je metodologija prikladna istraživačkom cilju, treniranje osoba koje vode intervju da adekvatno prepoznaju potencijalna kršenja etičkih principa, blagovremeno upoznavanje sa osobinama sudionika u studiji ili, kao što je već spominjano, dostavljanje iscrpnog informiranog pristanka sudionika. Objektivne procjene mogućnosti nanošenja štete trebale bi se navesti još u prijedlozima istraživanja i zahtjevima za njegovo finansiranje. Ukoliko postoji visok rizik od narušavanja dobrobiti (naprimjer, ukoliko se radi o intervjuima žrtava nasilja), posebno je važno da istraživači opravdaju razloge zbog kojih je istraživanje o određenoj problematici potrebno.
- Princip anonimnosti i zaštite identiteta: Identitet sudionika trebao bi biti zaštićen tokom čitavog istraživačkog procesa, uključujući regrutaciju, prikupljanje podataka, pohranjivanje podataka, te analizu i izvještavanje. Čak i ukoliko sudionici u istraživanju nisu izrazili zabrinutost u vezi s privatnošću, istraživači bi se trebali držati principa anonimnosti i zaštite podataka. Objavljivanje imena sudionika ili objavljivanje informacija na osnovu kojih je moguće posredno identificirati sudionike može se dozvoliti isključivo na osnovu eksplicitnog pisanog odobrenja sudionika. U takvim slučajevima, neophodno je prije objavljivanja i distribucije publikacije omogućiti autorizaciju finalnog teksta publikacije od sudionika koji su posredno ili neposredno identificirani. Pored toga, sudionicima treba omogućiti da u bilo kojem trenutku do objavljivanja istraživanja mogu povući svoj pristanak da budu posredno ili neposredno identificirani u finalnoj publikaciji ili drugim materijalima koji su rezultat istraživanja.
- Princip adekvatne primjene metodologije istraživanja: Etička je obaveza istraživača da svako istraživanje provodi u skladu sa metodološki prikladnim istraživačkim pitanjima i da ono bude u skladu sa najvišim standardima kvaliteta. Neophodno je pažljivo definirati pitanja na koja istraživanje nastoji odgovoriti i u skladu s tim odabrati metodološki pristup, imajući u vidu eventualne etičke implikacije takvog pristupa na rezultate istraživanja. Naprimjer, ukoliko u istraživanju sudjeluju osobe koje iz različitih razloga nemaju mogućnosti da se u potpunosti izraze u pisanoj formi, korištenje upitnika koje popunjavaju ispitanici nužno ograničava njihove odgovore. Istraživači tako ostaju bez vrijednih podataka jer je njihova metodologija bila ograničena na samo jedan pristup a ujedno smanjuju reprezentativnost svog uzorka, kao i validnost istraživanja i prikupljenih podataka. Slično je i sa formuliranjem pitanja na način da ona ispitanike navode na određeni odgovor, gdje se, u konačnici, utječe na kvalitet odgovora kao i na rezultate.
- Princip autorskih prava i navođenja izvora: Plagijarizam, odnosno korištenje tuđih ideja i autorskih tekstova bez atribuiranja izvora i predstavljanje tuđeg rada kao vlastitog, etički i profesionalno je neprihvatljiv. Plagijarizam se može pojaviti u nekoliko formi. Naprimjer, autori mogu direktno kopirati tuđe radove, ali i promijeniti formu ili stil pojedinih argumenata kako bi ih prikazali kao vlastite, te mogu izostaviti priznanje za rad koautorima. U slučaju autoplagijata, autori već objavljen rad objavljuju na drugom mjestu i/ili uz minorne modifikacije predstavljaju kao originalni. S obzirom na to da se plagiranjem krše osnovni principi zaštite autorskih i intelektualnih prava, istraživači imaju obavezu da upućuju na svaki izvor koji je korišten u razradi njihove teme ili istraživanja, da direktno preuzete dijelove teksta označe kao citate, a da parafrazirani tekst atribuiraju originalnom izvoru.
- Princip deklaracije sukoba interesa: Zadatak je istraživača nastojati ostati objektivan tokom istraživačkog procesa, ograničavajući tako vlastiti utjecaj na rezultate istraživanja. Međutim, često je nemoguće odvojiti istraživački projekat od ideološke, političke, vlasničke ili finansijske afilijacije, odnosno interesa samog istraživača, autora ili izdavača. Upravo zbog toga, postoji etička obaveza da istraživači, autori i izdavači na transparentan način objave bilo kakav sukob interesa – npr. afilijaciju sa političkom strujom ili strankom, izvor finansiranja istraživanja, postojanje vlasničke ili porodične veze sa predmetom istraživanja ili naručiteljem istraživanja i slično. Objavljivanje postojanja konflikta interesa jača kredibilitet istraživanja jer omogućava čitateljima i korisnicima da u obzir uzmu sve faktore kada procjenjuju validnost rezultata istraživanja. Neobjavljivanje informacija o eventualnim konfliktima interesa podriva kredibilitet pojedinaca i organizacija koji istraživanje proveli.
- Princip potpunog informiranja: Rezultati istraživanja mogu utjecati na javnu politiku samo ukoliko su objavljeni i ako su osobe van istraživačkog tima upoznate s njima. Etički je odgovorno obavijestiti javnost, kao krajnje korisnike određene politike, o rezultatima istraživanja, odnosno ukazati na eventualne posljedice provođenja prijedloga za izmjenu određene politike. Kada je riječ o istraživanjima finansiranim iz javnih sredstava, rezultati takvih istraživanja u principu bi trebali biti dostupni građanima bez nepotrebnih ograničenja i bez dodatnih troškova (određena ograničenja postoje, naprimjer, ukoliko su podaci osjetljive prirode i sadrže informacije iz kojih bi se mogao zaključiti identitet osobe, psihosocijalni status i sl.). Pored toga, rezultati istraživanja ne bi se smjeli ni na koji način mijenjati da bi se uskladili sa političkim, kulturološkim ili finansijskim preferencijama naručitelja, klijenta, finansijera, istraživača, autora ili izdavača takvih studija. Vrijedi napomenuti da je etički inkorporirati u vlastito istraživanje i druge, oprečne rezultate i dokaze, te se osvrnuti na njihovu relevantnost kako bi se prikazala potpuna i nepristrana slika predmeta istraživanja.
- Princip otvorenosti o korištenju podataka: Podaci dobiveni od osoba koje su sudjelovale u istraživanju zavređuju posebnu pažnju. Sudionicima se mora objasniti na koji će se način upotrebljavati njihovi podaci, ko će sve moći pristupiti njihovim informacijama, gdje će biti objavljivani podaci, koliko dugo će biti pohranjeni, a potrebno im je pružiti i priliku da traže uništenje podataka nakon određenog vremena.
- Princip pristupa izvornim podacima: Nakon istraživanja, ako se za tim ukaže potreba, vlasnik podataka (istraživač ili organizacija) trebao bi omogućiti drugim istraživačima pristup izvornim podacima prikupljenim tokom istraživanja kako bi se mogla procijeniti metodološka valjanost istraživanja i kvalitet analize i izvedenih zaključaka istraživanja. Tako, naprimjer, britansko vijeće ekonomskog i socijalnog istraživanja u svojoj politici o podacima (2000) nalaže da svi podaci moraju biti dostupni široj i zainteresiranoj zajednici. Jedna od posljedica omogućavanja pristupa podacima je ta da istraživači, za svako novo istraživanje, moraju argumentirati zašto i u koju je svrhu potrebno prikupljanje novih. S tim u vezi, da bi se omogućio pristup izvornim podacima, vlasnik podataka dužan ih je čuvati tokom određenog perioda, obično ne kraćeg od tri godine. Određeni pristupi arhiviranju podataka naglašavaju da je prije samog arhiviranja potrebno jasno definirati životni ciklus podataka i uzeti u obzir pravne propise, jer različite države propisuju različite vremenske okvire zadržavanja podataka. Također, potrebno je provjeriti izvodivost arhiviranja određenih podataka jer se određene informacije mogu mijenjati (pogotovo ukoliko su osjetljive prirode – npr. lični podaci i sl.). Međutim, postoje i inicijative poput britanske "arhiviranje podataka", koje za cilj imaju dugotrajno čuvanje podataka na sigurnim serverima, praktično na neodređeno vrijeme. Pored toga, pristup podacima na osnovu kojih je objavljena studija od javnog značaja trebao bi biti omogućen bez troškova ili uz razumne troškove dok god to ne narušava komercijalne i druge poslovne interese vlasnika podataka.
S obzirom na to da istraživanja javnih politika nastoje razumjeti kompleksne društvene fenomene, te, kao i druge vrste istraživanja u domenu društvenih nauka, mogu imati implikacije (kao i eventualne rizike) za mnoštvo pojedinaca, grupa, organizacija i institucija, neophodno je jasno definirati i tokom i nakon istraživačkog procesa primjenjivati adekvatne etičke standarde i principe. Međutim, postojanje takvih principa neće služiti svojoj svrsi ukoliko istraživači, analitičari, autori i izdavači, ali i finansijeri i klijenti nisu upoznati s njima. Kako bi se osigurala kontinuirana i konzistentna primjena etičkih principa u istraživanjima javnih politika, poželjno je da se na nivou organizacija koje provode istraživanja, po uzoru na druge koje su takvu praksu uvele, donesu etički kodeksi, definiraju procedure za njihovo provođenje, kao i postupak kontrole primjene ovih politika unutar organizacije. Takve prakse doprinijele bi boljoj implementaciji i višem kvalitetu istraživanja u domenu javnih politika.
Reference
- American Psychological Association (2002). „Ethical principles of psychologists and code of conduct”. American Psychologist, 57(12), 1060–1073.
- Cohen, A. I. (2014). Philosophy, Ethics, and Public Policy: An Introduction. London: Routledge.
- Gutmann, A., & Thompson, D. (2005). Ethics and Politics: Cases and Comments, 4th edn. Chicago: Nelson Hall/Thomson.
- Moran, M., Rein, M. & Goodin, R. A. (2008). The Oxford handbook of public policy. Oxford: Oxford University Press.
- Ritchie, Jane and Liz Spencer. „Qualitative data analysis for applied policy research”. U Analyzing Qualitative Data. Uredili Bryman, Alan i Robert G. Burgess. London: Routledge, 1994.