Nasilje nad ženama često se ne prepoznaje, čak i kad se radi o teškim i dugotrajnim oblicima fizičkog nasilja, koje ostavlja ozbiljne fizičke i psihičke posljedice. Još je rjeđe da žena žrtva takvog nasilja dobije adekvatnu zaštitu od nadležnih institucija. Kakvu zaštitu, u takvim okolnostima, mogu očekivati žrtve psihičkog i ekonomskog nasilja i kako su institucije u BiH osposobljene da se sa nasiljem nad ženama istinski uhvate u koštac?
Aleksandra Ivanković
Autorica sagledava, kroz sopstveno i iskustva brojnih žena koje su žrtve dugogodišnjeg fizičkog, verbalnog, psihološkog i ekonomskog nasilja, nemoć postojećeg sistema da žene žrtve nasilja, a prečesto i njihovu maloljetnu djecu, na adekvatan način zaštiti. Fizičko nasilje, uvrede, prijetnje, manipulisanje djecom ili nedavanje izdržavanja samo su neki od primjera na koji se nasilje perpetuira. Nesposobnost institucija da žrtve od takvog ponašanja zaštite, žrtve tjera da same iznalaze načine na koji će sebe i svoju maloljetnu djecu sačuvati od težih posljedica.
Ovakva situacija nasilnike ohrabruje, a njihove žrtve sve više gura na margine. Neprikupljanje podataka, postojanje propisa koji žene stavljaju u nepovoljniji položaj i prakse policije, tužilaštava i sudova kojima se žene često dodatno viktimiziraju su u potpunom neskladu sa Istanbulskom konvencijom i velikim brojem drugih međunarodnih instrumenata i ustavnih garancija koje su na snazi u Bosni i Hercegovini.
Autorica sugeriše da uvođenje efikasnih i adekvatnih mjera zaštite predstavlja ključ uspjeha ne samo za žrtve, nego za društvo u cjelini.
Komentar na lokalnim jezicima možete preuzeti OVDJE.
Publikacija je objavljena u okviru projekta Jednakost za sve: Koalicija organizacija civilnog društva protiv diskriminacije, koji u partnerstvu implementiraju Mediacentar Sarajevo, Analitika – Centar za društvena istraživanja, Prava za sve i Vaša prava BiH. Projekat finansiraju USAID i Fond otvoreno društvo BiH.
Ova publikacija je objavljena uz podršku američkog naroda preko Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Autori ove publikacije su odgovorni za njen sadržaj i stavovi koji su u njoj izneseni ne odražavaju stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
